Pogreške u testiranju statističkih hipoteza

Postoje dvije osnovne pogreške u testiranju hipoteze:

• pogreška tipa I i
• pogreška tipa II.

Pogreška tipa I

Pogreška tipa I događa se kada se odbaci istinita nulta hipoteza, odnosno ako se prihvati neistinita alternativna hipoteza. Vjerojatnost da se počini pogreška tipa I jednaka je razini značajnosti koja se koristi u istraživanju.

Ako je odabrana razina značajnosti α=0,05, tada vjerojatnost da se počini pogreška tipa I iznosi 5%. Ako je odabrana razina značajnosti α=0,01, tada postoji 1% šanse da se počini pogreška tipa I.

Vjerojatnost da se počini pogreška tipa I je pod kontrolom istraživača.

Pogreška tipa II

Pogreška tipa II nastaje kada ne odbacimo (zadržavamo) netočnu nultu hipotezu, odnosno odbacimo istinitu alternativnu hipotezu.

Vjerojatnost da se počini pogreška tipa II označava se s β.

Vjerojatnost da se odbaci neistinita nulta hipoteza je snaga statističkog testa koja se izračunava oduzimanjem β od 1:

Snaga=1- β

Odnos između dviju vrsta pogrešaka

Vjerojatnost da se počini pogreška tipa II je obrnuto razmjerna vjerojatnosti da se počini pogreška tipa I. Kako raste vjerojatnost da se počini jedna pogreška, opada vjerojatnost da se počini druga pogreška. To znači da je vjerojatnost da će biti počinjena pogreška tipa II veća za razinu značajnosti α=0,01, nego za razinu značajnosti α=0,05.

Vjerojatnost da se počini pogreška tipa II je obrnuto razmjerna snazi statističkog testa, što znači da je snaga testa veća što je veća razina značajnosti α, no istraživač na nju najuže i najučinkovitije utječe povećanjem veličine uzorka (n).

Odnos između pogreške tipa I i pogreške tipa II može se prikazati i tablično.