Koncept i povijest razvoja vjerojatnosti

Vjerojatnost je grana matematike koja se bavi analizom slučajnih događaja. Kao takva, razvila se u 17. stoljeću, a njezini osnivači bili su francuski matematičari Fermat i Pascal, koji su na zahtjev zajedničkog prijatelja kockara 1654. godine ponudili rješenje problema vezanog uz kartašku igru.

Prvi put se pojavila u vezi s kockanjem i osiguranjem u 17. stoljeću. Dobro definirana teorija vjerojatnosti potom je primijenjena na razne probleme poput cijepljenja protiv malih boginja, religije itd. da bi danas postala nezamjenjiv alat u društvenim i prirodnim znanostima. U nekim područjima (kvantna mehanika), vjerojatnost je temeljni koncept kroz koji se shvaća stvarnost.

Može se reći da je koncept vjerojatnosti značajno promijenio način na koji ljudi gledaju na prirodu i društvo. U 18. i 19. stoljeću u Engleskoj i Francuskoj, koncept vjerojatnosti postao je *filozofski odgovor na skepticizam*. Shvaćalo se da ljudi ne mogu steći savršeno znanje, ali mogu naučiti dovoljno da zadovolje svoje svakodnevne potrebe. Laplace je tvrdio da je ljudsko oslanjanje na vjerojatnost posljedica nesavršenog znanja. Osoba koja je poznavala svaku česticu u svemiru s neograničenom računalnom snagom mogla bi znati cijelu prošlost i predvidjeti cijelu budućnost.

*Vjerojatnost se u 18. stoljeću bavila *uzrocima i posljedicama*. Jacob Bernoulli formulirao je i dokazao *zakon velikih brojeva*, koji je dao formalnu strukturu rasuđivanju o uzroku i posljedici. Ovim zakonom dokazao je da će empirijski udio nekih događaja težiti pravoj vjerojatnosti p, kako se broj eksperimenata povećava, pod uvjetom da je raspodjela jednolika. Čak i ako vjerojatnost p nije unaprijed poznata, netko s dovoljno iskustva može je zaključiti.

Tijekom prosvjetiteljstva bilo je pokušaja uključivanja vjerojatnosti u temelje nove teorije morala, u obliku sudske i izborne vjerojatnosti (sudska i izborna vjerojatnost bile su formalno slične za francuske matematičare). Ključno pitanje bilo je kako biti siguran da će porota donijeti ispravnu presudu. Jedna od klasičnih tema bilo je pitanje pouzdanosti svjedočanstva. Vjerojatnost se koristila za opobijanje izvještaja o čudima.

Vjerojatnost u svakodnevnom životu

Vjerojatnost se najčešće povezuje s igrama na sreću: loto, lutrija, karte. Karakteristike igara na sreću su da se ishod pojedinog događaja ne može sa sigurnošću predvidjeti, ali zajednički rezultat koji proizlazi iz velikog broja pokušaja pokazuje određenu pravilnost. Na primjer, ako kažemo da je vjerojatnost da ćemo dobiti glavu u bacanju novčića 50%, još uvijek ne možemo predvidjeti ishod jednog bacanja, ali znamo ishod velikog broja bacanja.

Vjerojatnost se vrlo često spominje u neformalnom razgovoru, kada želimo naznačiti stupanj u kojem je moguće da se neki događaj dogodio ili da će se dogoditi, ne referirajući se strogo na matematičku kvantifikaciju vjerojatnosti, već više na koncept nesigurnosti i nesavršenog znanja o prošlosti i budućnosti čovjeka.

Vjerojatnost u statistici

Vjerojatnost je veza između dvije ideje: opisa podataka i zaključivanja o karakteristikama populacije na temelju svojstava uzorka. Budući da proučava slučajnost, vjerojatnost je **temelj statističkog zaključivanja**, jer je bitno procijeniti vjerojatnost slučajnog događaja kako bi se prikupljeni podaci usporedili s podacima koje očekujemo dobiti od slučajnih događaja.

**Statističko zaključivanje**, kao **induktivna metoda**, sklono je pogreškama. Stoga bi takvo zaključivanje bilo praktički beskorisno u znanosti kada ne bi postojao način da se procijeni stupanj moguće pogreške. Vjerojatnost je upravo alat koji nam omogućuje da utvrdimo koliko je **pouzdan** zaključak donesen na temelju podataka koji se testiraju.