Statističko testiranje hipoteze je jasno definisana procedura koja se sastoji od sljedećih koraka:

  • definisanje nulte hipoteze,
  • izbor statističkog testa,
  • izbor nivoa značajnosti,
  • izračunavanje rezultata testa,
  • poređenje dobijene vrijednosti s kritičnom vrijednošću (ili p-vrijednosti s nivoom značajnosti),
  • tumačenje vjerovatnoće vrijednosti testa ili kritične vrijednosti i
  • tumačenje rezultata testa.

Ako se želi testirati odnos između dvije ili više varijabli, prvo se mora definisati hipoteza o njihovom međusobnom odnosu ili razlici. U ovom koraku se definiše nulta hipoteza koja se zadržava dok dokazi ne pokažu suprotno.

Da bi se testirala hipoteza, mora se odabrati odgovarajući statistički test prema vrsti prikupljenih podataka i onome što se želi testirati (odnos ili razlika). Statistički test je u suštini jednačina koja predstavlja niz matematičkih operacija koje se izvode na podacima prikupljenim u studiji.

U društvenim naukama se najčešće koristi nivo značajnosti od 0,05, a rjeđe nivo značajnosti od 0,01. Prvi slučaj znači da je istraživač spreman prihvatiti rizik od maksimalno 5% da napravi grešku tipa I, odnosno da proglasi vezu značajnom iako ona u populaciji ne postoji, a u drugom slučaju taj rizik iznosi 1%.

Izračunavanje rezultata testa se najčešće vrši pomoću softvera, a u tu svrhu se mogu koristiti SPSS, R, Excel ili neki drugi specijalizovani računarski program.

Ako softver ne izračunava vjerovatnoću takvog rezultata testa, potrebno je odrediti kritičnu vrijednost u statističkim tabelama. Ako softver izračunava vjerovatnoću takvog rezultata testa, potrebno ga je uporediti sa unaprijed određenim nivoom značajnosti.

Kao rezultat poređenja vrijednosti testa i kritične vrijednosti, donosi se odluka o odbacivanju ili zadržavanju nulte hipoteze i zaključak o značajnosti odluke unutar istraživanja. Ako se nulta hipoteza odbaci, jedna od alternativnih hipoteza može biti podržana.