Statističko testiranje hipoteza je postupak donošenja odluka o parametrima populacije na temelju podataka prikupljenih iz uzorka.

Svrha testiranja hipoteza jest odbaciti ili ne odbaciti postavljenu nultu hipotezu na temelju dokaza prikupljenih iz uzorka.

Statistička značajnost hipoteze procjenjuje se izračunavanjem vjerojatnosti da su dobiveni rezultati na uzorku nastali isključivo zbog slučajnosti uzorkovanja, uz pretpostavku da u populaciji nema stvarnog efekta ili razlike.

Metoda je razvijena početkom 20. stoljeća. Razvili su je Jerzy Neyman, Egon Pearson i Sir Ronald Fisher.