Prvo je Daniel Bernoulli, a zatim u 20. stoljeću i John von Neumann, pokušali uključiti koncept vjerojatnosti u problem donošenja odluka. Prema njima, budući da ljudsko znanje nije savršeno, svaka se odluka donosi s određenom nesigurnošću. Matematički, teorija vjerojatnosti ostaje ista, ali važnost koju donositelj odluke pridaje pojedinačnim ishodima odluka može se promijeniti.

A priori vjerojatnost odnosi se na važnost koja se pripisuje pojedinačnim ishodima prije pokusa, u uvjetima u kojima su podaci nepoznati. A priori vjerojatnost dodjeljuje svaki donositelj odluke pojedinačno, što je slabost koncepta. Međutim, ima prednost jer omogućuje davanje izjava o pojavama prije nego što se one izravno promatraju.

A posteriori vjerojatnosti dobivaju se uz pomoć Bayesova teorema, kada se kombiniraju a priori vjerojatnosti s uvjetnom distribucijom rezultata pokusa.

Koncepti a priori i a posteriori vjerojatnosti važni su jer su osnova za uzročno zaključivanje o populaciji.